Sonja Grujić: Finčer, Finčer i samo Finčer

Svi se sjećamo trenutka kad Brad Pit (Brad Pitt) otvori kutiju u kojoj se nalazila glava njegove voljene Gvinet Paltrou (Gwyneth Paltrow).

Svi znamo gdje smo bili kad smo prvi put pogledali Borilački klub (Fight club) i ostali smo nijemi. Pa ga gledali iznova i iznova.

Potrošli sate i sate na Zodiaka (Zodiac), gledali uspon Zakemberga (Social Netwoork) itd.

Sredinom prošle godine pročitala sam da  David Finčer (David Fincher) radi novu seriju za Netflix.

Za nekoga ko je lud za serijama i, isto toliko, za Finčerom, to je bio „jedva čekani“ momenat.

Da, David Finčer je onaj tip… koji od vas traži pažnju i zalaganje; bilo ono intelektualno ili emotivno, ali ravnodušnost nije u igri.

Finčera zanima ljudski um, tj. njegova mračna strana. Psihologija ubica, i portretisanje na način da nam se čine pomalo mistični, na trenutke božanski.

Između demona i genijalaca, sa jedinstvenim pogledom na svijet, u kojem osjećamo povremeno i divljenje.

Ono što je Finčer“ dao“ u novoj Netflixovoj  seriji Mindhanter (Mindhunter) , upravo je ono što sam očekivala.

Deset sati Finčera , a osjećam da je površina samo blago zagrebana.

Mindhanter se ugrubo bavi profilisanjem najpoznatijih serijskih ubica. Sama po sebi tema je već viđena nebrojeno puta. Vjerujte mi na riječ da ovako nije urađena nijedna.

Krenućemo od likova koji su , po mome mišljenju, najjača karika serije. Trojac koji čine FBI detektivi  Holden Ford (Jonathan Groff ) , Bill Tench (Holt McCallany) i Wendy Carr (Ana Torv).

Posebno sam bila srećna kad sam vidjela Anu Torv. Kada je serija Fringe (The Fringe) na vašoj listi top 5 znate da ime Ane Torv obećava. Tandem Ford i Tenč je, za  kratko vrijeme, stao rame u rame sa Malderom i Skali (Mulder/Scully), koji su moj najdraž dvojac svih vremena.

Fenomenalan je način kako se nadopunjuju mladi i pomalo pretenciozni Holden, kojem je opsesija serijskim ubicama toliko jaka da imate osjećaj da im se prije svega divi, i starog iskusnog Bil Tenča , koji im prilazi hladne glave i srca i tu je da Holdenu često bude kočnica.

Ana Torv ima sjajnu žensku ulogu; ona je nekakav balans, daje im vjetar u leđa kad treba, ali ne preže od toga da bude glavna vodilja u projektu koje je, u neku ruku , njen.

Radnja serije su 70–te godine prošlog vijeka, mnogo prije CSI ekipa, forenzičara i profajlera.

Vrijeme prije samog termina „serijski ubica“, kad ljudski um ni u jednom segmentu nije posmatran kao nešto posebno.

Ono što Mindhanter razdvaja od Hanibala  (Hannnibal) npr,  je to da se prilikom portretisanja ubica ne koristi nikakav umetnički  ili mistični pristup.

Ni Kemper (Ed Kemper), ni Brudos (Jerry Brudos ) nisu natprosječna inteligentna bića , kao što je, na primjer, bio Spejsi (Kevin Specey) kao Džon Do (John Doe) u  filmu Sedam (Seven).

Oni su  nesrećni ljudi, puni bijesa, kompleksa i seksualne frustracije, odbačeni od svih i svakoga.

Holden i Tenč serijom razgovora sa njima pokušavaju otkriti taj jedan trenutak u njihovom životu i odrastanju kad se prvi put upalila „lampica“ da postanu to što su postali.

Krajnji cilj je otkriti patern koji bi bio zajednički svima, da bi se ta „lampica“ mogla detektovati prije nego bude prekasno. Dok putuju i intervjuišu ubice, Holden i Tenč rješavaju zločine i pomažu policajcima u malim sredinama, kojima je bilo kakvo iskakanje iz nekog „random“ zločina i  klasičnog odnosa kriminalac-policajac, čista nepoznanica i tapkanje u prazno.

Finčer nam na početku svake epizode u nekoliko sekundi  daje uvid u svakodnevnicu nepoznatog lika za kojeg nagađamo da bi mogao biti jedan od budućih serijskih ubica.

Ono po čemu je Mindhanter poseban, prije svega, je vizuelno odsustvo samih zločina. Finčeru, hvala ti na tome.

Došli smo do nivoa kad se ubistva, sakaćenja i mučenja forsiraju u „prime time“, bez onoga „ako ste slabih živaca nemojte ovo gledati“.

Mi ne vidimo ništa, sve nam je predstavljeno iz usta ubica, prođe samo pokoja slika. To stvara poseban osjećaj suhih usana i znojavih dlanova.

Svaki od njih svoje zločine doživljavaju kao mala umjetnička djela. Ono što ih razlikuje je pristup. Imate uvijek raspoloženog Eda Kempera koje se ponaša kao profesor koji besplatno dijeli svoja znanja, Brudosa kojem prija pažnja, ali o zločinima priča u trećem licu i sl.

Ono što je zamka posla kojim se bave Holden i Tenč je to da je posao uvijek sa njima. Svakog trenutka, bez pauze i skraćenog radnog vremena. Privatni život vrlo brzo pada u sijenku, i postaje dugi radni dan bez odmora. Kako na privatni život, ljubavne odnose i porodične probleme utiče kad vam je Ed Kemper „prijatelj“, morate pogledati sami.

Iako je sama po sebi spora, ali ne spora kao Zodiak, u seriji ne postoji nijedan nepotreban trenutak.

Svaka scena i svaki dijalog, koji je ujedno i glava teme ove serije, su dovedeni do perfekcije.

Znam da zvučim pomalo subjektivno jer sam veliki Finčerov fan, ali Mindhunter je možda najbolja nova serija 2017.

Vjerujte mi, da će Mindhunter stati ruku pod ruku sa Sedam i Borilačkim klubom.

Napiši komentar