Gradonačelnik Radojičić ignoriše mu(ć)ke s nestašicom vode

Korisnici vodosistema “Banjica” treći dan su bez vode koje, uglavnom, nisu imali ni tokom ljeta, a gradonačelnik Banjaluke još nijednom nije osjetio potrebu da ugroženim sugrađanima objasni zašto je to tako i kada će doći kraj njihovim mukama.

Vodovodom “Banjica” i drugim područnim vodosistemima, u koje je uloženo preko 130 miliona maraka, po odluci gradskih vlasti, upravlja kontroverzni i nekompetentni Centar za razvoj poljoprivrede i sela Banjaluka.

Sve dok ćuti i ne pokazuje nikakvu namjeru da problem riješi ili ga bar jasno definiše, gradonačelnik Igor Radojičić snosi najveću odgovornost za katastrofalno stanje u banjalučkim prigradskim naseljima i selima pogođenim hroničnom nestašicom vode, pogotovo što je u prošlogodišnjoj predizbornoj kampanji, zajedno sa predsjednikom RS i svojim stranačkim šefom, obećavao sve uslove za život na selu i nazdravljao mještanima vodom iz vodovoda “Banjica”, koja je za tu priliku potekla iz lokalnih česmi da bi samo dan kasnije počeli problemi koji traju i danas. Kada bi gradonačelnik htio da preuzme odgovornost za ulogu koja mu je povjerena glasovima građana, hitno bi morao da izađe pred javnost i precizno odgovori na sljedeća pitanja:

– Kako je moguće da dijelovi vodovodnih sistema u koje je, prema tvrdnjama Vlade RS i nadležnih funkcionera, uloženo više od 130 miliona maraka sada ne funkcionišu?

– Da li se isporuka vode namjerno prekida kako bi se ugroženim mještanima, od kojih se većina bavi poljoprivredom, prodavala voda u cisternama?

– Smiju li pristup vodi uskladištenoj u rezervoar i vodovodnoj mreži imati ljudi koje bez ikakvih kriterijuma poznatih javnosti angažuje Centar za razvoj poljprivrede i sela i smije li se takvim ljudima povjeravati održavanje vodosistema?

– Da li je sve veća nestašica vode prouzrokovana, možda, krađom pumpi, cijevi ili nekog drugog materijala prvobitno ugrađenog u izuzetno skupi vodosistem koji zato sada ne funkcioniše?

– Ko je odgovoran za zaštitu vodosistema i sprečavanje bilo kakvih zloupotreba ovog javnog dobra?

– Koliko je voda, u rijetkim prilikama kada je ima, uopšte ispravna za pijenje?

– Prijeti li korisnicima vode iz područnih vodovoda trovanje, bolest ili neka druga zaraza, jer javnost nije obaviještena ni o stvarnim uzrocima učestalih prekida u vodosnabdijevanju, niti o kvalitetu vode kao ni o profesionalizmu i odgovornosti službi koje rade na održavanju tih vodosistema?

– Treba li neko da oboli jer ne zna kakvu vodu pije kada je ima, pa da tek onda ovaj problem bude transparentno riješen u korist potrošača i poreskih obveznika?

Ljubiša JAVORAC

Napiši komentar