Knjigokazi: Ninoslav Mitrović – “Gluvo doba”

Piše: Igor PRERADOVIĆ

“Sjeme nemirne namisli koja je Stojana nagnala da u gluvo doba iz kuće izađe, proklijalo je u njegovoj pametnoj glavi još poslijepodne kad je skriven slušao razgovor starijih…”

Kada smo prije par mjeseci, Ljubiša Javorac, Alen Džinić, ljudi sa portala Bunker078, i ja dogovarali saradnju u obliku Knjgokaza kao jedne od rubrika koja bi za one koji bi čitali, a nisu sigurni u izbor, preporučila određeno štivo koje ne bi trebalo da se ne dopadne nego da ih jača u odluci da postanu čitači, zamislio sam određenu koncepciju, nit vodilju koja ne dopušta, iz nekih subjektivnih razloga, da pišem o autorima koje lično poznajem, i držao sam se tog načela sve dok ne pročitah Mitrovićevo “Gluvo doba” i, evo, odlučih, da prekršim pravilo koje sam sam ustanovio.

Svi koji su bar s vremena na vrijeme pročitali pokoju, ili pak oni hrabriji koji pročitaju svaku sedmičnu preporuku određene knjige u obliku Knjgokaza, znaju da sam veliki ljubitelj priče kao književne forme, ali to nije i jedini razlog zbog kojeg je Ninoslavova “zbirka od deset priča strave i užasa, koje su inspiraciju našle u srpskoj mitologiji i narodnim predanjima”, razloga je mnogo više a njih će spoznati svaki od potencijalnih čitalaca koji se okuraži i zaroni u ovu svojevrsnu mađiju…

Ninoslav Mitrović

“Berući rosom umiveno kasno ljetnje cvijeće i suve vlati da ih u vijenac zajedno uveže, osjetila je nešto ljepljivo na prstu. Vidjela je crvenu laticu na kažiprstu, koja se razmazala kad ju je dodirnula palcem. Ista takva, samo manja, slivala se niz njen domali prst na dlan. Podiže pogled. Ispred nje u paprati ležao je Vaso, lica izobličenog od straha. Trava svud oko njega, bila je orošena onim istim crvenim laticama kao na njenim rukama.”

Ovaj citat, iz prve priče “Zavjet”, može se uzeti kao paradigma i za sve ostale ovog Mitrovićevog prvijenca, gdje nas lirskim uvodom opusti da bi nas taj nadolazeći momenat “strave i užasa” natjerao da čvršće stisnemo knjigu. Vrijedi napomenuti i da se autor ne pojavljue u svakoj priči isto, negdje je naizgled samo hroničar, a negdje pripovijeda u prvom licu… Čini se, po mnogo čemu, značajna zbirka proznih zapisa u kojoj je pisac spojio svoje dvije velike ljubavi, stravu i etnologiju…

Ninoslav Mitrović rođen je 1976. godine, diplomirao je 2001. na odsjeku za geografiju i etnologiju PMF-a u Banjaluci. “Gluvo doba” mu je prva objavljena knjiga, a pojavila se 2012. u izdanju banjalučkog “Grafida”.

Napiši komentar