Herceg Novi: Zuka Džumhura vraćaju u njegov voljeni grad!

“Možda u Herceg Novom i ima loših ljudi, ali ja do sada nijednog takvog tu nisam sreo.”

Tako je svojevremeno govorio čuveni hodoljubac Zulfikar Zuko Džumhur, koji je posljednjih 20 godina života bio njegov stanovnik. Ipak, ovaj crnogorski primorski grad još se nije odužio poznatom i omiljenom piscu, putopiscu slikaru, karikaturisti…

Ovih dana najavljeno je da će ta nepravda biti ispravljena iduće godine postavljanjem spomen-biste, najvjerovatnije u blizini njegove omiljene kafane “Hercegovina”.

Ta inicijativa stara je više godina. Posljednja datira od prije dvije godine. Nju je potpisalo 14 novinskih intelektualaca, književnika, slikara, novinara… Među njima su bili poznati crnogorski slikar Vojo Stanić i književnik Miraš Martinović, koji žive u Herceg Novom.

“Osjećajući respekt i poštovanje prema djelu Zuka Džumhura, sjećajući se njegovog gotovo dvodecenijskog boravka u Herceg Novom, a posebno doprinosa koji je kroz svoje emisije Hodoljublja, kroz reportaže i tekstove objavljivane u ondašnjiim prestižnim jugoslovenskim medijima, afirmisao naš grad, predlažemo da se ovom svestranom umjetniku, piscu i putopiscu u Novom, koji je mnogo volio – podigne spomen-bista”, navodi se u obrazloženju te inicijative.

zuko-dzumhur-dobija-bistu-u-herceg-novomU Opštini kažu da je inicijativa za postavljanje spomen-obilježja Zuki Džumhuru poželjna i opravdana.

“Džumhur je sigurno jedan od stvaralaca koji je zaslužio da mu se grad na ovaj način oduži. S tim u vezi, već su učinjeni određeni koraci”, saopšteno je prošle sedmice iz kabineta predsjednice Opštine Herceg Novi Nataše Aćimović.

“Spomen-obilježje najbolje je podići kod stare kafane ‘Hercegovina’, gdje je Zuko često sjedio u jednom kutku. No, možda i nije toliko važno gdje će ono biti postavljeno, važnije je da se zna da je on živio u ovom gradu. On je o Herceg Novom pisao u mnogim medijima bivše Jugoslavije, a u čuvenoj TV-emisiji Hodoljublja često je pominjao Novi i Praznik mimoze. Zuko je čovjek koji je mnogo uradio za Herceg Novi”, rekao je jedan od inicijatora podizanja spomen-obilježja, književnik Miraš Martinović.

Stari Novljani još pamte “Zukovu stolicu” u kafani “Hercegovina”. I potpisnik ovih redova imao je zadovoljstvo da osamdesetih godina jednom razgovara sa Zukom i njegovom suprugom Vezirom u toj kafani.

Hercegnovska novinarka i dramska spisateljica Marija Čolpa kaže da je i Upravni odbor Matice crnogorske slao dopise prethodnoj vlasti u Herceg Novom da se postavi spomen-obilježje Zuku Džumhuru, ali oni su na sve to ostali gluvi.

Predlažem da se na terasi kafane “Hercegovina” postavi skulptura u prirodnoj veličini kako Zuko sjedi za svojim stolom. Tako bi se dobila još jedna dimenzija: popiti piće sa Zukom

“Sada predlažem da se napravi obilježje na ‘njegovom omiljenom mjestu’, a to je terasa kafane ‘Hercegovina’, i to da se postavi skulptura u prirodnoj veličini kako Zuko sjedi za svojim stolom. Tako bi se dobila još jedna dimenzija: popiti piće sa Zukom. On bi nam bio beskrajno zahvalan da se ikako može glasnuti s onoga svijeta. Ipak, bio je boem i ne priliči da se izlivaju ploče, biste i slične standardizovane oznake za iskazivanje poštovanja liku i djelu čovjeka koji duhom još ‘stanuje’ u ovom primorskom gradu”, kaže Marija Čolpa.

Ona podsjeća da je gradski “oriđinal” – dimnjačar Njujo dobio centralno mjesto u gradu, pa ga prolaznici vuku za nos, neupućeni misle ko zna šta je bio.

“A mjesto mu je više na nekom oluku, krovu… nego na tako značajnoj poziciji, a da ne govorimo o bistama znamenitim i uvaženim ljudima koji neprimjećeni ‘stanuju’ u vrtovima i parkovima Herceg Novoga”, kaže Čolpa.

„Kada je došao u Herceg Novi da ostane onih nekoliko dana, koliko je planirao, padale su kiše. Četrdeset dana, neprestano, pričao mi je. Kao u Markesovom romanu Sto godina samoće. I taman su pomišljali supruga i on da napuste ovaj grad kiše su stale. Njegova magija ih je osvojila i ostavila“, priča Martinović.

“Došao sam da u Herceg Novom proboravim nekoliko dana, a ostao sam mnoge godine!”, govorio je kasnije Zuko sjećajući se tih dana.

Zuko je u Herceg Novom živio kao podstanar, kod sarajevskog inženjera Alije Kurtagića, u naselju Savina.

“A mnogi su mislili da on ovdje ima vilu”, kaže Martinović.

Koliko je Zuko bio omiljen i poštovan u Novom svjedoči i ponuda Novljana da, nakon odlaska Iva Andrića u Beograd, baš on živi u njegovoj kući u naselju Topla. Zuko je odbio ponudu: “Ko sam ja da živim u Andrićevoj vili?”

ivo-andric-i-zuko-dzumhur-veliki-prijateljiJavnosti je manje poznato da je Džumhur jedini kome je predgovor za knjigu Nekrolog jednoj čaršiji napisao nobelovac Andrić. Bili su veliki prijatelji.

Za Novljane je Zuko bio jedan od najvećih boema svoga vremena.

U Herceg Novom se još rado prepričavaju anegdote vezane za život Zuke Džumhura.

Kada je obolio i kada su ga prijatelji posjećivali i pitali šta mu je, on bi odgovarao: “Ma ništa. Samo su me stigli alali”. Kako im nije bilo jasno o čemu govori, Zuko im je pojasnio u svom stilu: “Dok sam bio zdrav, svi su mi govorili te ‘alal ti vjera Zuko, koliko možeš da pojedeš’, te ‘alal ti vjera koliko možeš da popiješ'… I, eto, stigli me alali.”

Često je provodio vrijeme i u kafani “Pod lozom”, gdje je imao svoj sto i stolicu i sjedio, u kariranom sakou, sa čašicom loze.

Zuko, sjećaju se Novljani, najčešće nije nosio novčanik. Znao je reći u šali: “Šta imam da se nadmećem s Crnogorcima, koji hoće da se biju, prepiru i utrkuju ko će platiti piće u kafani?”

O plaćanju kafanskih računa brinula je njegova blagorodna supruga Vezira. Ona je nosila novčanik.

Zuko je sa suprugom navraćao u hercegnovski Arhiv, gdje je čitao knjige i često poklanjao one iz svoje biblioteke.

“U Herceg Novom nigdje znaka da je Džumhur u njemu živio. Ali, negdje u dubini duše ovoga grada, Zukova je duša!… To je najbitnije. A sve ostale nepravde su privremene… Mogu biti ispravljene, ali i ne moraju, ali nadam se da će mu se ovaj grad konačno bar malo odužiti nekim spomen-obilježjem”, kaže Miraš Martinović.

Zuko je bio zaljubljen u Herceg Novi. Govorio je: “Postoje gradovi koji vam drže dušu, jer imaju prošlost. Herceg Novi ima i dušu i istoriju.”

Zuko Džumhur je umro 27. novembra 1989. godine u hercegnovskom hotelu “Plaža”. “Odoh ti ja, Vezira”, rekao je svojoj ženi, uhvatio je za ruku i umro.

Sahranjen je dva dana kasnije u rodnom Konjicu, na Dan SFRJ.

Veseljko Koprivica, Al Jazeera

Napiši komentar